Splitski je festival jedan od najpoznatijih glazbenih festivala na ovim prostorima i jedan od značajnijih simbola grada pod Marjanom, koji je kroz svoju povijest ostavio ozbiljan trag u hrvatskoj glazbenoj industriji. Izmjenjivala su se kroz godine različita domaća i strana imena, organizatori i lokaliteti, ali dobre su pjesme uvijek pronašle put do svojih slušatelja. Strastvena je Dalmacija više puta pokazala svoje neiscrpno izvorište kreativnosti, a upravo je Mediteran kreativna inspiracija različitim umjetnicima.
Cilj nam je prepoznati i povezati mlade talente i iskusne glazbenike te Prokurative načiniti mjestom njihovog okupljanja i promocije. Poštivanjem tradicionalnih, želimo stvoriti i nove umjetničke vrijednosti koje će Splitskom festivalu dati dodatni sjaj i načiniti ga zanimljivijim i sadržajnijim, a iznad svega prilagođenijim različitim generacijama i vremenima u kojima živimo.
Prvi Splitski festival održan je davne 1960. godine, kada se na bazenima POŠK-a spojila moda i glazba. Kroz dugu festivalsku povijest, na Splitskom je festivalu izvedeno više od 900 skladbi najznačajnijih domaćih autora, u interpretaciji najpoznatijih imena domaće glazbene scene. Jednako tako, davne 1967. godine Festival se seli na Prokurative, gdje se održava i danas.
Bio je to najutjecajniji i najprestižniji festival na ovim prostorima na kojem su nastupala i pobjeđivala najvažnija imena domaće glazbene scene poput Tereze, Olivera, Kiće, Vice, Arsena, Radojke, Ibrice, Zorice, Đavola, Stijena, Dina, Gibonnija, Daleke obale i mnogih drugih. Osim domaćih zvijezda, na pozornicama Splitskog festivala nastupala su i međunarodno slavna imena poput Claudia Ville, Domenica Modugna, Gina Paolija i Ive Zanicchi te The Shadowsa, Lordsa pa i Holliesa. Festival je tada u potpunosti bio integriran u život grada i bilo je važno biti njegovim dijelom.
Danas je neko malo drugačije vrijeme, ali unatoč svim promjenama, vjetrima i olujama Splitski festival je opstao i dalje živi. Želimo mu dug vijek, da bude još bolji i jači, na ponos svojim građanima i svima onima koji su ga stvarali i ostavili nam ga u „dotu“ da ga čuvamo i pazimo.
